Da je, po poznatoj narodskoj, „i zatvor za ljude”, ali i da se u zatvoru mogu ljudski organizovati kulturni sadržaji, pokazala su i tri nastupa povodom novogodišnjih praznika.

Ovoga puta naišao sam na otvorena vrata ZIKS-a u Spužu i Zatvora Bijelo Polje preko Ministarstva pravde, direktorice Direktorata za izvršenje krivičnih sankcija Nataše Radonjić, direktora ZIKS-a, Milana Tomića, uz neposrednu organizaciju Marka Odalovića, kao i načelnice zatvora u Bijelom Polju, Vesne Pavićević. Interesantno u svemu je što je za kompletan dogovor oko izvođenja ovih humanih aktivnosti bilo potrebno tako malo. Ali je trebalo pokucati na prava vrata, i prvo se obratiti resornom Ministarstvu i Nataši Radonjić. Zato je čitava procedura sprovedena bez greške, a rezultat – jedna pozorišna predstava u ZIKS-u, i potom dva koncerta s humorističkim sadržajima.

Čitalac, koji nije boravio u Spuškom zatvoru, vjerovatno se pita kakva je atmosfera u ustanovi tog tipa, uz takvu vrstu gledalaca. S obzirom na to da mi nastupi u ZIKS-u nijesu novina, i da je atmosfera redovno ista, ističem da se ponašanje publike, ni povodom pozorišnih predstava, ni koncerata, apsolutno ni u čemu ne razlikuje od gledalaca van zatvora u bilo kojem pozorištu. Zato, po ponašanju publike, skoro ne možete povjerovati da nijeste u CNP-u nego u ZIKS-u. Uostalom, i Šekspir je rekao da je cio svijet jedna pozornica.

Uz korektno sprovedenu proceduru ulaska u zatvorske prostorije, i praćenje nastupa u prisustvu dežurnih službenika ZIKS-a, glumci Studentskog teatra iz Podgorice, u predstavi „Dobro veče Montenegro” u režiji Adriane Žolje Bošković, Nikoleta Radević, Nađa Labudović i Nemanja Vojvodić, s odobravanjem su prihvaćeni, a za uspješne kreacije tokom predstave nagrađivani smijehom i aplauzima, kao i bilo gdje drugdje. Interesantno je da su pozitivne reakcije bile najveće upravo na onim mjestima, na kojim su reagovali i gledaoci tokom izvođenja predstave prethodno u crnogorskim gradovima.

Tokom večeri humora, poezije i muzike u ZIKS-u vladalo je dobro raspoloženje da su zatvorenici bar na sat vremena zaboravljali gdje su, i sa mnom pjevali, a neke zatvorenice pri kraju koncerta čak i zaplesale pred ostalima, i bile nagrađene aplauzom, a dva mlađa zatvorenika nastupili kao gosti večeri i otpjevali nekoliko refrena uz najveći aplauz svih u publici. Interesantna su bila i dva detalja: na moje pitanje dozvoljavaju li da čitam i svoje aforizme na zatvorske teme, zatvorenici su odmah odgovorili potvrdno, i potom se smijali i na svoj račun, a na pitanje pri kraju nastupa, da li da skratim broj pjesama, svi uglas odmah odgovorili: „Nema skraćivanja..!”

Muzičko-humoristički program u ZIKS-u, bez ikakve greške, preslikao se i u Zatvoru Bijelo Polje, gdje je kompletnu organizaciju izvrsno realizovala načelnica Pavićević, uz prisustvo oko stotinu zatvorenika. Sam početak programa prihvaćen je pomalo suzdržano, ali su ubrzo svi iz publike potom smijehom i aplauzima pozdravili brojne aforizme, i takođe se smijali onima na zatvorske teme, a potom veći broj pjesama otpjevali zajedno sa mnom, uz pomalo nestvarnu atmosferu za zatvorski ambijent.

Kuriozitet nastupa bio je i što su među zatvorenicima sjedjela, kako mi je rečeno, i dvojica zavađenih sugrađana, a ovog puta se po prvi put u zatvoru našli na jednom istom mjestu, i pjevali sa svima ostalima!

Lica na izdržavanju kazne u zatvoru ne smiju se osjetiti odbačeno, a za dobre kulturne akcije potrebno je, kao što se vidi, malo, a postigne se mnogo. Proces resocijalizacije zatvorenika i na ovaj način bio bi unaprijeđen, i iskazala se veća pažnja društva prema njihovom statusu. Ovakve inicijative su i u duhu evropskih agendi o humanizaciji sadržaja u zatvorima kroz dodatno osmišljavanje života i rada zatvorenih lica, pa mogu doprinijeti stvaranju boljeg imidža zemlje i u svjetlu podnesenih izvještaja o ovim i sličnim programima.

Ovim se neposredno utiče i na poboljšanje cjelokupne atmosfere u zatvorskim uslovima, manji broj ekscesa, bolju komunikaciju između zatvorenika i zatvorskog osoblja, uz stvaranje pretpostavki za bolje uključivanje zatvorenika u društvene tokove nakon izlaska iz Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija.

Prof. dr Dragan Koprivica

---

Doprinos humanizaciji života i rada lica na izdržavanju kazne
S obzirom na uvijek osjetljivu atmosferu u zatvorima bilo koje države, smatram da bi Ministarstvo kulture Crne Gore moralo konačno ispraviti svoj očigledan propust, i za redovne programe u zatvorima u Spužu i Bijelom Polju sačiniti plan aktivnosti. Time se ovakvi i slični kulturni sadržaji ne bi dešavali tek pojedinačnim povodima i na inicijativu lica, voljnih da daju svoj mali doprinos. Uvjeren sam da bi se jedan broj crnogorskih, a i umjetnika sa strane, rado odazvao na ove pozive, te bi njihovi nastupi predstavljali vidan doprinos humanizaciji života i rada lica na izdržavanju kazne zatvorom. I da bi u takvim sredinama bilo možda manje tenzija, pa i nemilih incidenata.